Lokacija: Bjelovar, grad u Hrvatskoj koji je središte Bjelovarsko-bilogorske županije i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Jedan je od mlađih gradova u Hrvatskoj, nastao 1756. godine, odlukom carice Marije Terezije. Planski je građen kao poligon i upravno sjedište Križevačke i Đurđevačke graničarske pješačke pukovnije. Ima pravilnu kvadratnu strukturu ulica u središtu grada. U gradu postoji višestoljetna tradicija proizvodnje mlijeka i sireva pa se Bjelovar ponekad naziva i „gradom sira”.
Smještaj: Na samom ulazu u grad Bjelovar, svega 50 minuta od Zagreba, nalazi se SeneCura dom za starije i nemoćne osobe Bjelovar, najveći dom u SeneCura grupaciji u Hrvatskoj. Osim luksuzne zgrade, dom je okružen s 30.000 kvadrata parka, voćnjaka, jezera i šetnica.
Velika većina korisnika SeneCura doma u Bjelovaru su povratnici iz inozemstva, koji se nakon umirovljenja vraćaju u domovinu i ovdje provode svoje zlatne godine, uz zajamčenu skrb, u toplom i prijateljskom okruženju.
U nastavku donosimo kratki intervju s našom dugogodišnjom korisnicom, ujedno povratnicom iz Njemačke. Razgovor s gospođom Marijom Banović, korisnicom SeneCure Bjelovar.
-
Možete li nam reći koji je bio razlog vašeg odlaska u drugu zemlju?
Naravno, vjerujem da i sami znate razlog. Nekada, kao i danas, ljudi su odlazili živjeti u drugu zemlju „trbuhom za kruhom“. Živjeli smo sretno, pristojno. Život je bio težak, radilo se na poljoprivredi te se od toga živjelo. Živjelo se u zajednici, tri generacije. Kako je postajalo sve teže podizati djecu i pružiti im bolji život, a suprug i ja nismo bili školovani jer tada to nije ni bilo potrebno, jedina opcija je bila druga „obećana zemlja“. Kako smo željeli našoj djeci pružiti bolji život, odlučili smo to potražiti u drugoj zemlji, privremeno. To „privremeno“ je na kraju ispalo do mirovine.
-
Zašto ste se odlučili vratiti u Hrvatsku?
Prvo bih naglasila kako se mi povratnici ne vraćamo u Hrvatsku radi novca. Mi novac imamo, mi smo ga zaradili i donosimo ga u Hrvatsku. Ne vraćamo se niti zbog nekakvih pozicija ili položaja nego se vraćamo svojim korijenima svojoj državi te iz ljubavi prema domovini.
-
Kako ste zadovoljni smještajem u SeneCura domu?
Zadovoljna sam smještajem u SeneCuri. U Domu je dobro, imam sve što mi treba, drugi mi skuhaju, operu veš i ja ne moram voditi brigu o ničemu. Osoblje doma je jako ljubazno prema nama korisnicima i trude se da se osjećamo kao da smo u vlastitoj kući. Imamo puno aktivnosti kojima se možemo baviti, na primjer, vrtlarenje, šetnja u dvorištu Doma, brojne radionice ukrašavanja Doma povodom blagdana, puno koncerata i gostiju koji dolaze, igranje društvenih igara i slično.
-
Za kraj, što biste rekla kako je to živjeti u drugoj zemlji?
Živjeti u drugoj zemlji, gdje nisi rođen, znači biti stranac. Čovjek se uz mnogo truda posvuda može snaći, ali rodni kraj, kultura i obitelj su tamo gdje si rođen.
